#MAKETHEWORLDWONDER
Welcome to the professional organization guided by key principles: tolerance, democracy, diversity, voluntariness and openness

"The only difference between good and a great organization are boundaries and open mind."

Choose BRAVO - Work with great organization.

#MAKETHEWORLD WONDER
#BRAVOBIH
#BRAVO
Contact us
DESIGNING &
WRITING PROJECTS
We are providing trainings for project management, but also designing and writing projects for other organizations and institutions with high results proven records.

#MAKETHEWORLD WONDER
#BRAVOBIH
#BRAVO
Apply Now
STARTUP SUPPORT PROGRAMS
BRAVO is using tools and knowledge that gets you from thinking about a new business idea, the problem you are solving, the business model and all the important aspects to make it a success. We are also offering support to SMSs.

#MAKETHEWORLD WONDER
#BRAVOBIH
#BRAVO
Get in Touch
EDUCATION THROUGH SPORT
BRAVO with partners is providing trainings and education about ETS tools and activities but also help and support in preparation and implementation of sports projects.

#MAKETHEWORLD WONDER
#BRAVOBIH
#BRAVO
Get support
CONSULTING
We will guide you through a simple step-by-step process that builds on and integrates best practices and tools from entrepreneurial pioneers and will also give you advice and support your way to success.

#MAKETHEWORLD WONDER
#BRAVOBIH
#BRAVO
APPLY NOW
NETWORKING
BRAVO with a network of over 200 partner organizations and companies is offering possibilities for extending your field of work on the international market, helping you to find associates in other countries in the world.

#MAKETHEWORLD WONDER
#BRAVOBIH
#BRAVO
Click Here
Previous
Next

“Inclusion of young people with fewer opportunities”

BRAVO  je s partnerskom organizacijom Group Eirene iz Španije napisao projekt “Inclusion of young people with fewer opportunities” i predao ga Nacionalnoj Agenciji Španije, koja ga je odobrila. Cilj projekta je bio trening kurs na kojem su učestvovale osobe sa poteškoćama, umanjenim mogućnostima, osobe s invaliditetom, romska djeca i izbjeglice iz BiH i Španije.

Trening kurs je uključivao po 10 mladih osoba od 15 do 20 godina iz BiH i Španije, a održavao se u Sarajevu u od 8. do 14. septembra 2017. godine.

Mladi su imali priliku da diskutuju o problemima u društvu, inkluziji, školovanju, poteškoćama u zajednici i slično. Teme, kao i radionice su bile prilagođene profilima učesnika, odnosno sve radionice su bile izvodive sa svim učesnicima. Bile su angažovane i osobe koji će voditi radionice, te biti u ulozi prevodioca na znakovni jezik, odnosno Engleski i Španski.

Mladi su imali i priliku da obiđu znamenitosti Sarajeva, posjete jezgro grada, uživati u zelenilu i ljepotama Vrela Bosne, te su posjetili Tunel Spasa i ostale muzeje.

Učesnici su imali priliku također da pokažu i svoje vještine, odnosno prezentuju neki svoj rad ili dostignuće. Cijeli projekt je bio osmišljen tako da učesnici predstave sebe, svoju zemlju, kulturu i vještine koje nemaju priliku pokazati svakodnevnom životu jer i kada žele da nešto pokažu ostavljeni su po strani.

 

Agencija za statistiku BiH procijenjuje, na osnovu podataka dobivenih od službi za socijalni rad i PiO fondovima u oba entiteta, da više od 270.000 građana ima status invalida. Prema domaćim zakonima, taj status mogu ostvariti one osobe koje su rođene sa urođenim ili stečenim oštećenjem sluha i/ili vida, fizičkim invaliditetom, intelektualnim poteškoćama, autizmom, te mentalnim i duševnim oštećenjima. UN konvencija o pravima osoba sa invaliditetom uključuje i osobe sa dugotrajnim fizičkim, intelektualnim, mentalnim ili osjetilnim oštećenjima.  

 

BiH je ratificirala Konvenciju u martu 2010. godine, te za njeno provođenje zaduženo je Ministarstvo za ljudska prava i izbjeglice (koordinirajuću ulogu ima Ministarstvo civilnih poslova). Nadgledanje njihovog rada je na Vijeću za osobe sa invaliditetom, koje je osnovalo Vijeće ministara BiH, a sastavljeno je od predstavnika/ca različitih nivoa vlasti i nevladinih organizacija.   

Obrazovanje osoba sa invaliditetom je regulisano sa 23 zakona i jednim pravilnikom, sa 13 ministarstava i nekoliko agencija, obrazovanje u BiH i dalje trpi mnoge nedostatke.  Između ostalog, postojeći zakoni zabranjuju svaku vrstu diskriminacije, a odgoj i obrazovanje djece i mladih s posebnim potrebama je od prioritetnog javnog interesa. Na žalost, realnost govori sasvim drugačijim jezikom. 

 

Osobe s invaliditetom, uključujući osobe sa posebnim potrebama, već od predškolskog uzrasta imaju pravo na obrazovanje u redovnom školstvu (kroz proces inkluzije)  i u specijalnim ustanovama.  Zakonima se nalaže nadležnim ministarstvima da inkluzivno obrazovanje mora biti posebno osmišljeno i prilagođeno osobama s posebnim potrebama i/ili invaliditetom, njihovim mogućnostima i sposobnostima, te da se mora odvijati uz pomoć asistenta/ice. 

 

Učenik/učenica s posebnim potrebama može svoje školovanje nastaviti prelaskom iz specijalne u redovnu obrazovnu ustanovu, i obratno. Ta odluka donosi se na osnovu pedagoškog, psihološkog, defektološkog, logopedskog i socijalnog statusa osobe. Procjenu prelaska vrši komisija sastavljena od pedagoga, psihologa, defektologa, logopeda, socijalnog radnika i pedijatra. 

 

U školskoj 2012.-2013. godini 477 djece s posebnim potrebama pohađalo je predškolsko obrazovanje  u 243 ustanove na teritoriji BiH. U istom periodu, 54 osnovne škole za djecu s posebnim potrebama pohađalo je 985 učenika/učenica  i 444 učenika/učenica 79 odjeljenja u srednjim specijalnim školama.

Inkluzija – neostvareni ideal? 

Iako zakoni naglašavaju prednosti i značaj inkluzivnog pristupa obrzovanju osoba sa invaliditetom i /ili posebnim potrebama, njeno provođenje se pokazalo kao ”klizav teren” za obrazovne institucije.  Od uvođenja Zakona o zabrani diskriminacije (2009.) do danas, udruženje za besplatnu pravnu pomoć”Vaša prava” i AD tim BiH su vodili tri slučaja diskriminacije u obrazovanju na osnovu invaliditeta. 

 

Prvi, pozitivno riješen, bio je slučaj malodobnog E.B. kome je bilo onemogućeno pohađanje nastave uz pomoć asistentice.  Općinski sud u Mostaru u presudi donesenoj u julu 2010. godine van razumne sumnje utvrdio je diskriminaciju i proglasilo Kantonalno ministarstvo obrazovanja HNK krivim. Na žalost, i nakon te pravne pobjede, dječak nije nastavio redovno obrazovanje jer mu se zdravstveno stanje u međuvremenu pogoršalo. 

 

Druga dva slučaja odnose se na srednjoškolsko obrazovanje. Tako je I.V. bila direktno diskriminisana pri pokušaju upisa u Prvu Bošnjačku gimnaziju u Sarajevu, zbog svog invaliditeta. Druga gimnazija u Sarajevu je također jednom svom učeniku sa invaliditetom onemogućila prelazak u narednu godinu, i uskratila mu pravo na redovno obrazovanje.  Kod oba ova slučaja, Općinski sud u Sarajevu nije prihvatio da je učinjena diskriminacija. Međutim, Vaša prava su podnijela žalbe Kantonalnom sudu u Sarajevu. Odluke po žalbama još uvijek nisu donesene, iako su podnesene u januaru i decembru 2012. godine.

Prema istraživanju Svjetske zdravstvene organizacija (SZO) iz 2011., oko 15% svjetske populacije živi s nekim oblikom invaliditeta, odnosno 2,2% svjetske populacije ima značajne poteškoće u funkcioniranju. “Uzmemo li u obzir procjene Ureda za popis stanovništva SAD-a, prema kojima na Zemlji trenutačno žive oko 7,3 milijarde ljudi, možemo izvesti zaključak da u svijetu živi oko 1,1 mlrd. osoba s invaliditetom, odnosno oko 160 milijuna osoba s teškim invaliditetom”, stoji u izvješću. Razlog zbog kojeg je teško doći do odgovarajućih statističkih podataka o OSI, prije svega, treba tražiti u činjenici da OSI svoja prava ostvaruju u više sustava i na različitim razinama vlasti, među kojima ne postoji razmjena statističkih podataka, niti odgovarajuća komunikacija u definiranju rješenja u oblasti invalidnosti. Zabrinjavajuće je i što u FBiH još uvijek ne postoji jedinstvena definicija osobe s invaliditetom. Iako je BiH usvojila UN-ovu Konvenciju o pravima osoba s invaliditetom, u različitim sustavima (socijalna i zdravstvena zaštita, mirovinsko-invalidsko osiguranje, obrazovanje zapošljavanje itd.), koriste se različite definicije i pod različitim uvjetima i kriterijima se stječe status i ostvaruje pravo po osnovi invaliditeta. Ovakav pristup predstavlja polazište diskriminacije koja je još uvijek značajno prisutna, unatoč mnogim kritikama, preporukama, pa i određenim aktivnostima domaćih i međunarodnih institucija i organizacija koje su se bavile pitanjima invaliditeta i definiranjima okvira reformi u ovoj oblasti. Naime, ključni problem u pristupu invaliditetu u Federaciji BiH, kao i u BiH, je što se on prvenstveno procjenjuje po medicinskom, a ne socijalnom modelu, te po uzroku nastanka, a ne posljedicama.

 

Zahvaljujemo se  „Centaru za slušnu i govornu rehabilitaciju Sarajevo“, „Centaru za slijepu i slabovidnu djecu i omladinu” iz Sarajeva, te organizacijama „Općinskoj organizaciji Crvenog križa Novo Sarajevo“ iz Sarajevo, „Mladim Volonterima i “Be My Friend” iz Visokog koji su podržali ovaj projekat.