“Inclusion of young people with fewer opportunities”

BRAVO  je s partnerskom organizacijom Group Eirene iz Španije napisao projekt “Inclusion of young people with fewer opportunities” i predao ga Nacionalnoj Agenciji Španije, koja ga je odobrila. Cilj projekta je bio trening kurs na kojem su učestvovale osobe sa poteškoćama, umanjenim mogućnostima, osobe s invaliditetom, romska djeca i izbjeglice iz BiH i Španije.

Trening kurs je uključivao po 10 mladih osoba od 15 do 20 godina iz BiH i Španije, a održavao se u Sarajevu u od 8. do 14. septembra 2017. godine.

Mladi su imali priliku da diskutuju o problemima u društvu, inkluziji, školovanju, poteškoćama u zajednici i slično. Teme, kao i radionice su bile prilagođene profilima učesnika, odnosno sve radionice su bile izvodive sa svim učesnicima. Bile su angažovane i osobe koji će voditi radionice, te biti u ulozi prevodioca na znakovni jezik, odnosno Engleski i Španski.

Mladi su imali i priliku da obiđu znamenitosti Sarajeva, posjete jezgro grada, uživati u zelenilu i ljepotama Vrela Bosne, te su posjetili Tunel Spasa i ostale muzeje.

Učesnici su imali priliku također da pokažu i svoje vještine, odnosno prezentuju neki svoj rad ili dostignuće. Cijeli projekt je bio osmišljen tako da učesnici predstave sebe, svoju zemlju, kulturu i vještine koje nemaju priliku pokazati svakodnevnom životu jer i kada žele da nešto pokažu ostavljeni su po strani.

 

Agencija za statistiku BiH procijenjuje, na osnovu podataka dobivenih od službi za socijalni rad i PiO fondovima u oba entiteta, da više od 270.000 građana ima status invalida. Prema domaćim zakonima, taj status mogu ostvariti one osobe koje su rođene sa urođenim ili stečenim oštećenjem sluha i/ili vida, fizičkim invaliditetom, intelektualnim poteškoćama, autizmom, te mentalnim i duševnim oštećenjima. UN konvencija o pravima osoba sa invaliditetom uključuje i osobe sa dugotrajnim fizičkim, intelektualnim, mentalnim ili osjetilnim oštećenjima.  

 

BiH je ratificirala Konvenciju u martu 2010. godine, te za njeno provođenje zaduženo je Ministarstvo za ljudska prava i izbjeglice (koordinirajuću ulogu ima Ministarstvo civilnih poslova). Nadgledanje njihovog rada je na Vijeću za osobe sa invaliditetom, koje je osnovalo Vijeće ministara BiH, a sastavljeno je od predstavnika/ca različitih nivoa vlasti i nevladinih organizacija.   

Obrazovanje osoba sa invaliditetom je regulisano sa 23 zakona i jednim pravilnikom, sa 13 ministarstava i nekoliko agencija, obrazovanje u BiH i dalje trpi mnoge nedostatke.  Između ostalog, postojeći zakoni zabranjuju svaku vrstu diskriminacije, a odgoj i obrazovanje djece i mladih s posebnim potrebama je od prioritetnog javnog interesa. Na žalost, realnost govori sasvim drugačijim jezikom. 

 

Osobe s invaliditetom, uključujući osobe sa posebnim potrebama, već od predškolskog uzrasta imaju pravo na obrazovanje u redovnom školstvu (kroz proces inkluzije)  i u specijalnim ustanovama.  Zakonima se nalaže nadležnim ministarstvima da inkluzivno obrazovanje mora biti posebno osmišljeno i prilagođeno osobama s posebnim potrebama i/ili invaliditetom, njihovim mogućnostima i sposobnostima, te da se mora odvijati uz pomoć asistenta/ice. 

 

Učenik/učenica s posebnim potrebama može svoje školovanje nastaviti prelaskom iz specijalne u redovnu obrazovnu ustanovu, i obratno. Ta odluka donosi se na osnovu pedagoškog, psihološkog, defektološkog, logopedskog i socijalnog statusa osobe. Procjenu prelaska vrši komisija sastavljena od pedagoga, psihologa, defektologa, logopeda, socijalnog radnika i pedijatra. 

 

U školskoj 2012.-2013. godini 477 djece s posebnim potrebama pohađalo je predškolsko obrazovanje  u 243 ustanove na teritoriji BiH. U istom periodu, 54 osnovne škole za djecu s posebnim potrebama pohađalo je 985 učenika/učenica  i 444 učenika/učenica 79 odjeljenja u srednjim specijalnim školama.

Inkluzija – neostvareni ideal? 

Iako zakoni naglašavaju prednosti i značaj inkluzivnog pristupa obrzovanju osoba sa invaliditetom i /ili posebnim potrebama, njeno provođenje se pokazalo kao ”klizav teren” za obrazovne institucije.  Od uvođenja Zakona o zabrani diskriminacije (2009.) do danas, udruženje za besplatnu pravnu pomoć”Vaša prava” i AD tim BiH su vodili tri slučaja diskriminacije u obrazovanju na osnovu invaliditeta. 

 

Prvi, pozitivno riješen, bio je slučaj malodobnog E.B. kome je bilo onemogućeno pohađanje nastave uz pomoć asistentice.  Općinski sud u Mostaru u presudi donesenoj u julu 2010. godine van razumne sumnje utvrdio je diskriminaciju i proglasilo Kantonalno ministarstvo obrazovanja HNK krivim. Na žalost, i nakon te pravne pobjede, dječak nije nastavio redovno obrazovanje jer mu se zdravstveno stanje u međuvremenu pogoršalo. 

 

Druga dva slučaja odnose se na srednjoškolsko obrazovanje. Tako je I.V. bila direktno diskriminisana pri pokušaju upisa u Prvu Bošnjačku gimnaziju u Sarajevu, zbog svog invaliditeta. Druga gimnazija u Sarajevu je također jednom svom učeniku sa invaliditetom onemogućila prelazak u narednu godinu, i uskratila mu pravo na redovno obrazovanje.  Kod oba ova slučaja, Općinski sud u Sarajevu nije prihvatio da je učinjena diskriminacija. Međutim, Vaša prava su podnijela žalbe Kantonalnom sudu u Sarajevu. Odluke po žalbama još uvijek nisu donesene, iako su podnesene u januaru i decembru 2012. godine.

Prema istraživanju Svjetske zdravstvene organizacija (SZO) iz 2011., oko 15% svjetske populacije živi s nekim oblikom invaliditeta, odnosno 2,2% svjetske populacije ima značajne poteškoće u funkcioniranju. “Uzmemo li u obzir procjene Ureda za popis stanovništva SAD-a, prema kojima na Zemlji trenutačno žive oko 7,3 milijarde ljudi, možemo izvesti zaključak da u svijetu živi oko 1,1 mlrd. osoba s invaliditetom, odnosno oko 160 milijuna osoba s teškim invaliditetom”, stoji u izvješću. Razlog zbog kojeg je teško doći do odgovarajućih statističkih podataka o OSI, prije svega, treba tražiti u činjenici da OSI svoja prava ostvaruju u više sustava i na različitim razinama vlasti, među kojima ne postoji razmjena statističkih podataka, niti odgovarajuća komunikacija u definiranju rješenja u oblasti invalidnosti. Zabrinjavajuće je i što u FBiH još uvijek ne postoji jedinstvena definicija osobe s invaliditetom. Iako je BiH usvojila UN-ovu Konvenciju o pravima osoba s invaliditetom, u različitim sustavima (socijalna i zdravstvena zaštita, mirovinsko-invalidsko osiguranje, obrazovanje zapošljavanje itd.), koriste se različite definicije i pod različitim uvjetima i kriterijima se stječe status i ostvaruje pravo po osnovi invaliditeta. Ovakav pristup predstavlja polazište diskriminacije koja je još uvijek značajno prisutna, unatoč mnogim kritikama, preporukama, pa i određenim aktivnostima domaćih i međunarodnih institucija i organizacija koje su se bavile pitanjima invaliditeta i definiranjima okvira reformi u ovoj oblasti. Naime, ključni problem u pristupu invaliditetu u Federaciji BiH, kao i u BiH, je što se on prvenstveno procjenjuje po medicinskom, a ne socijalnom modelu, te po uzroku nastanka, a ne posljedicama.

 

Zahvaljujemo se  „Centaru za slušnu i govornu rehabilitaciju Sarajevo“, „Centaru za slijepu i slabovidnu djecu i omladinu” iz Sarajeva, te organizacijama „Općinskoj organizaciji Crvenog križa Novo Sarajevo“ iz Sarajevo, „Mladim Volonterima i “Be My Friend” iz Visokog koji su podržali ovaj projekat.

There are no comments published yet.

Leave a Comment

Change this in Theme Options
Change this in Theme Options